U sklopu našeg projekta krenuli smo u obilazak domova širom Bosne i Hercegovine, kako bismo se upoznali sa situacijom na terenu. Od 19 domova u BiH obišli smo sedam, a ostale planiramo obići u nastavku našeg projekta. Obilazeći domove od Sarajeva preko Banjaluke, Mostara i Bijakovića (Međugorja) sreli smo se s puno napuštene djece, isto tako naišli smo na mnogo dobrih i svome radu predanih ljudi, koji su nam rado izlazili u susret u realizaciji našeg projekta.

Generalno, zajedničko svakoj ustanovi je to što imaju veliki broj napuštene djece, iako se svaki dom susreće sa svojim problemima i potrebama. Nekim domovima je problem to što imaju mnogo djece a malo mjesta da bi im pružili sve što im je potrebno, kao i to što nemaju dovoljno financija za upošljavanje stručnog kadra koji je neophodan za kvalitetan rast, razvoj i odgoj djece. Problem je i taj što neki domovi nemaju nikakva financiranja od države ili su ta primanja svedena na minimum, tako da jednostavno opstaju od milostinje dobrih ljudi

Tragajući dalje susreli smo se i s problemom „Što sa djecom poslije 18 godina?", kada uglavnom moraju napustiti domove. Naišli smo i na „apsurd" neslaganja zakona Federacije BiH i zakona kantonâ, gdje se zakon Federacije obavezuje financirati dijete do 27 godine, a zakon Kantona koji se u stvarnosti primjenjuje financiranje do 18. godine života. Prema tome, dijete poslije 18. godine, kada izgubi pravo na dom, je na ulici.

Jedan od problema je i ovaj: Ako bi se našla porodica koja bi usvojila dijete proces usvajanja je težak i dugotrajan.

Također smo naišli i na problem kod donacija iz drugih zemalja od kojih neki domovi opstaju, na koje je nedavno uveden i porez tako da se i taj vid pomoći smanjio.

Da nam slika o domovima ne bi bila u potpunosti crna, bilo je i svijetlih primjera. Ni u jednom domu nismo naišli ni na koji vid diskriminacije ni po kojoj osnovi. Sva pažnja odgajatelja je usmjerena samo na dijete. Naišli smo i na lijepe primjere gdje su djeca završila fakultete i postali ugledni građani svog grada.

Na kraju, domovi kao takvi sa svim svojim problemima i nedaćama moraju da opstanu jer su jedina nada za napuštenu djecu, a na nama je da „OTVORIMO NAŠA SRCA" i da im pokušamo omogućiti sretnije djetinjstvo i put do zrelosti.